Mnogi sportski satovi danas samo svojem vlasniku na osnovu nekoliko odrađenih treninga i imputa osobnih podataka određuju zone u treningu. Zone treninga su tako različite u svake osobe.
Zone služe kako bi se sportaš lakše snalazio u treningu i kako bi znao u kojem režimu intenziteta treba raditi (često zadavanje treninga je po zonama; npr 30min plivanja u 1 zoni).
Zone također pokazuju nivo utreniranosti i podložne su tako promjenama usred stalne prilagodbe našeg tijela na fizičke napore (trening).
Treneri koriste različita imena (terminologiju) i različiti broj zona a najčešće se koristi podijela na 5 zona. Prve dvije zone su aerobne dok su ostale 3 anaerobne.
Aerobno se općenito uzimaju opterećenja do maksimalo oko 80% maksimalne frekvencije srca što iznosi oko 30 otkucaja niže (na primjer osobi koja ima maksimalni puls od 180 otkucaja druga zona bi mogla završiti već prije 150 ot/min.)
Spiroergometrijskim testiranjem u laboratoriju pod nadzorom stručne osobe sa dobiva precizan uvid u funkcioniranje tijela pod fizičkim naporima. Postoje različiti protokoli testiranja sa progresivnim opterećenjem i opčenito se smatra da su neki parametri (poput aerobnog praga) fiksni, no savjetuje se po testirannju u laboratoriju (ergometrija) provjeriti dobivene parametra na terenu u specifičnim uvjetima (npr pokretna traka vs atletska staza).
