U Umagu sam u partnerstvu sa sportskom udrugom Olimpik organizirao triatlonski trening za djecu u dobi između 7 i 14 godina. Krajnji zapad Hrvatske vrlo je dobro upoznat sa triatlonom budući se nedaleko, u gradu Poreču, održava najmasovnija triatlonska utrka u Hrvatskoj pod nazivom 70.3 Ironman.
Odaziv na trening, zamišljen kao 6 dnevni ljetni kamp sa ručkom, je bio vrlo dobar i upisali smo 30 djece uključujući dva moja sina Anakina i Nikolu.
5 dana smo izvodili po tri discipline dnevno a zadnji dan smo napravili triatlonsku utrku. Svi su završili i svima je to bio prvi službeni završen triatlon. Bio je to triatlon gdje se plivalo u moru sa okretom oko bove, a djeca su najvećim izazovom smatrala upravo plivanje u otvorenoj vodi. Plivalo se 100 i 200 metara, vozilo se 400 i 800m te upravo toliko i trčalo.
Djeca po prirodi vole nadmetanje, posebno dječaci, ali ima i onih koji to ne žele. Svi su iz toga razloga, bez obzira na rezultat, dobili medalju jer cilj nije bio pobjediti drugoga, već napraviti prvi triatlon sa što manje pogrešaka.
A evo u čemu su najviše griješili. Dobro je znati da neke od tih grešaka često radimo i mi odrasli, da ne kažem iskusni tritalonci i Ironmani.
1. Na plivanju gube smjer plivanja. Na 100 metara su gubili po 50 metara. Većina ih prati bržeg ispred sebe čak i kada on ide dužom putanjom.
2. Na izlazu iz mora na putu do tranzicije bacaju plivačke naočale.
3. Ne kreću na bicikl na dogovorenom mjestu, odnosno nakon linije.
4. Ne ubrzavaju nakon krivine na biciklu, a prije zavoja previše ili premalo usporavaju.
5. Na trčanju kreću prevelikom brzinom te poslije znatno usporavaju.
