Predstavljamo vam dugogodišnjeg sportskog entuzijasta, hrvatskog Ironmana Josipa Mladina Živkovića. Ovaj izdržljivi Zagrepčanin, po obrazovanju konstrukter-statičar, a zanimanju poduzetnik, ove se godine na Ironman utrci u Francuskoj po drugi puta u karijeri kvalificirao za Ironman Svjetsko prvenstvo. Mladin je po godinama naš najiskusniji Ironman, kojemu je ovo uspjelo te je u svojim 50-tim još uvijek među majstorima zanata. Pratimo ga 14.10.2017. kada nastupa na Havajima.
Intervju sa Mladinom je odradio Dejan Patrčević, glavni trener u Adriatic Coaching.
Možeš li nam izdvojiti nešto o tvojim počecima u triatlonu i Ironmanu?
Moji počeci zadiru u vrijeme mog dobrovoljnog darivanja krvi 2002 god., kada su me nakon darivanja zvali iz krvne stanice u Petrovoj da hitno idem na dijetu 3 dana, jer u krvi imam masti, kolesterola, šećera, odnosno onog čega ne treba, a onog čega treba, hemoglobina, željeza i sl. nema. Tada mi je liječnica opće prakse utvrdila da mi je krvna slika kao kod starca, a tek mi je 38. Radni mjesec mi je bio i do 300 sati, godišnji odmor nije postojao, često nisam spavao više od 2-3 sata, a i dogurao sam do 99 kg.
Prvo čega sam se sjetio kako bih rješio problem krvne slike bio je triatlon za koji sam čuo još kao student.
Na prvi IRONMAN sam se prijavio iz znatiželje 2006. i otišao na utrku u Zurich s 8-10 h treninga tjedno, nitko me nije trebao ohrabrivati, motivacija je bila rušenje IRONMAN rekorda za veterane koji je tad držao prof Borko Prvan. Nakon završenog 1. Ironmana progutao sam udicu zvanu KONA. Na putu za Konu nije me mogla omest niti teška prometna nesreća koju sam doživio kao biciklist na treningu pred sam nastup na IM Florida 2009. Ponovo sam se punom treningu vratio početkom 2011. s manjkom od 10 cm kvadricepsa desne noge.
Kada si prvi put nastupio u Koni i možeš li nam izdvojiti kako danas razmišljaš o tom nastupu? Kako si doživio Havaje, vrućinu, nervozu, očekivanja i postignuto.
Prvi put sam nastupio 2012 god. (M45-49) To mi je bio 3. Ironman u 4 mjeseca i to sve ovi “lagani” Lanzarote, pa Nica, pa Kona, tako da sam na Konu išao dosta izmoren, ali i konačno opušten. Vrućina mi nije radila problem koliko vlaga. Više me brinulo da baš ne završim među zadnjima u kategoriji . Nakon utrke s rezultatom 10:13 bio sam strašno nezadovoljan (očekivao 9:30), ali nakon 30 minuta poslije ulaska u cilj kad sam čuo da je to bila jedna od najsporijih Kona u povijesti, a i činjenicom da sam utrku završio 32. od nekih cca 300-350 moje kategorije uz Kena Glaha (covjek ima apsolutno 3. mjesto na Koni i nastupio je do sada na svim održanim utrkama) i ispred velikog Lorana Jalaberta (prvak Francuske u cestovnom biciklizmu, pobjednik 6 etapa Tour de Franca) nezadovoljstvo se pretvorilo u zadovoljstvo tako da sam u atlet zoni ostao skoro 3 sata u totalnoj euforiji (nezaboravan dio).
S obzirom da sam putovao sa sinom i međunarodnom grupom, tjedan dana prije utrke smješak mi nije silazio s lica, što baš nije često.
Kako si trenirao ove godine za Konu?
Ove godine o Koni nisam niti razmišljao, tako da sam u biti ovu zaradio s vrlo kratkom specifičnom pripremom za Nicu (6 tjedana), ali nakon 15 završenih IM-a i 51 god. života više mi ni ne treba. U stvari supruga je izrazila želju da ju vodim na Havaje, pa se željeno i ostvarilo. Ovogodišnja Nica bila mi je najteža utrka do sada (ponovo sam bušio tabular nakon jedva 3-4 km od T1 + nesnosna vlaga i u planini i poslije na trčanju po rivi). Pripreme sam odradio u Zagrebu, a princip treninga nisam promjenio od 2012, ali je satnica sada znatno manja (cca 500h/godina).
Za Konu sam se pripremao 4 tjedna specifično u Zadru na vrućini, s vožnjom bicikla na relaciji Zadar-Karlobag u potrazi za vjetrom.
Znamo da zbog vremenske zone europski natjecatelji imaju ponešto problema u dolasku na Havaje. Da li je veći problem suptropska klima koja te tamo dočeka ili jet-leg (adaptacija na novo vrijeme)?
Na mene djeluju jednako pogubno i jet-leg i ogromna vlaga Havaja.
U Hrvatskoj držiš nekoliko rekorda u dobnoj kategoriji i poznajemo te kao odličnog biciklistu i dobrog trkača. Možeš li ove godine popraviti svoj PB u Koni?
Moj rezultat s Kone je 10:13 i nije nedostižan, ali o tome ne razmišljam. .
Nabroji nam još neke rezultate i rekorde.
Najbrža puna distanca mi je bila 9:25 iz 2016. sa 50 godina. U Zurichu imam 2009. 9:41, u Barceloni 9:37.
Kao svoju najbolju utrku bih izdvojio Lanzarote 2012. – 10:10 sa 46 godina.
Sa čime bi bio zadovoljan na utrci ove godine u Koni?
Očekivanja ovise o uvjetima, 10:00 do 10:30, sa plasmanom između 20.-30. mjesta u M50 bio bih zadovoljan.
Mnogi naši triatlonci i triatlonke “sanjaju” o kvalifikaciji na Havaje. Da li imaš neku poruku ili savjet koji bi olakšao kolegama i kolegicama put do njihovog velikog dana? Postoje li uopće tajne u tome ili se sve svodi na trening? Ima li kratica na tom putu?
Jedini put ide kroz trening, ali potrebna je i određena rutina u utrkivanju, a posebno i opuštenost. Naravno uz određeni broj godina staža u triatlonu (5-10), prečice nema. Mislim da je najbitnije izbaciti iz glave da se intenzivno i voluminozno trenira 6 pa i 8 mjeseci, dovoljna je samo konstantnost i jedan ili dva bloka od 2-3 tjedna velikog volumena.
Što je važnije u Ironmanu ako bi se trebao opredijeliti za jedno od navedenog- trud ili talent?
Mislim oboje, bez truda ništa, a opet neki talent uštedit će nešto vremena i skratit put ka uspjehu.
Nekako mi se čini da za bar jednu disciplinu mora postojat prirodna nadarenost ili sklonost, ta disciplina nas opušta, na njoj lakše podnosimo visoki intenzitet i ekstenzitet, oslobađa od stresa treninga preostale 2 discipline. Ta specijalka daje i znatnu dozu samopouzdanja i na njoj se radi pred samu bitnu utrku.
Da li treba odijeljivati start profesionalaca i Age-group atleta na startu Ironmana?
Ne. Ako se utrkujemo na istoj utrci od 18 do 88 god. onda moramo i startat zajedno. Pro triatlonac je fizički bolje pripremljen, tako da nije u redu da krene i 30 min prije jer to znači min 30 min čeonog vjetra manje na biciklu, to znači plivanje u mirnijem moru, to znači i trčanje na bar malo manjoj vrućini.
Mislim da različit start dodatno povećava razlike odnosno zaostatke. Tko nije isprobao veš mašinu ili plivački start iz vode 2-3000 atleta ne zna o čemu pričam (borba za živu glavu). Kad sam ovo osjetio prvi put jedino mi je kroz glavu prolazilo da se ne utopim.
Znamo da su mnogi HR Ironmani ujedno i uspješni u poslovnom životu no svakako tako zahtijevan “hobi” iziskuje i neka odricanja pa me zanima da li po tvojim iskustvima koje imaš kao Ironman više opterećuje poslovni ili privatni život.
Definitivno opterećuje jer traži svoje vrijeme. Za rang top AGE GROUP doći do Kone neće ići bez 600-800 sati treninga godišnje, radni tjedan je cca 40 sati, kod poduzetnika i više, pa kad na to dodaš 10-20 sati treninga s odlascma, dolascima i tuširanjem, zaključak je jasan – poduzetnički dio trpi, a obitelj ne smije trpit.
Kad sam s obitelji usaglasio da trebam malo vremena i za sebe Ironman je krenuo u moj život. Znači svjesno sam smanjio radne obveze u korist sporta te općenito poboljšanja kvalitete života.
Ja sam jedan od rijetkih HR triatlonskih gledatelja, odnosno za mene je pogledat utrku na Koni ili Frankfurtu, kao i završnicu svjetske serije olimpijskog triatlona vrhunski sportski događaj.
Da li postoje idealne godine života za bavljenje Ironmanom?
Da, mislim da su to +40, do tada bi čovjek trebao rješavat životna pitanja kao posao , stambeno pitanje, djeca i sl. Drugo je ako je triatlon profesija. U HR definitivno +40 a mozda i +45.
Slažeš li se sa sloganom Ironmana “sve je moguće”?
Ne.
Koju utrku Ironman bi preporučio početniku Hrvatu/Hrvatici (osobi koja je nedavno započela sa treninzima za triatlon i natječe se u Age group)?
Klagenfurt ili Roth.
Da li je i kada je Ironman potrebno samo završiti?
Za bilo kojeg AGE je uvijek bitno završiti neovisno o plasmanu, jedino u slučaju ozljede ili neke životne ugroze DNF je opcija. Ja sam natjecateljski tip i nikad nisam išao samo završiti, uvjek je bilo natjecanje. Za mene je ne završiti jednako porazu. Na IM Florida zadnjih 8 km sam hodao nevjerojatnih sat i 45 minuta. Viđao sam i vrhunske PRO triatlonce kako hodaju i u cilj ulaze nakon više od 10,5 h.
Koja je najnepoželjnija stvar koja ti se može dogoditi na utrci Ironmana?
Problemi s probavom (obično mi se to dešava na hladnoći) i ako izgubim od ljutog suparnika kojeg sam mislio pobijedit.
Koja je najpoželjnija stvar koja ti se može dogoditi na utrci Ironmana?
Da pobijediš utrku, kategoriju, poznanika – ljutog suparnika ili samog sebe.
Trebaju li žene startati skupa ili odvojeno od muškaraca na Ironman utrci?
Ne, jer žene su ženstvene, a muškarci…divljaci. Ne, zato što na startnoj listi žena ima cca 8%., kad bude 50/50 priznajem emancipaciju i zajednički
start.
Da li je doping prisutan u Age group kategoriji u Ironman-u ?
Tema oko dopinga u Age-group je vrlo aktualna. Mislim da kod nekih rezultata u AGE ima određenih stimulansa sigurno. Koliko znam IM Frankfurt provodi doping kontrolu za AGE, ali nikad nisam čuo da je netko kažnjen ili uhvačen. Pitanje je i dostupnosti, u nekim časopisima u SAD-a se EPO busteri reklamiraju potpuno legalno, mozda je i placebo ali svejedno. Ne uzimam nikakve stimulanse u nikakvim oblicima, ne pijem cak ni kavu. Gel i coca cola su moj domet uz multivitamin i nesto whei proteina.
Zašto naši političari ne koriste bicikl da dolaze na posao?
U Hrvatskoj bicikl nije popularno prijevozno sredstvo, kao niti biciklizam nešto popularan sport, tako da je jasno da bicikl neće još dugo zaokupit pažnju političara, s druge strane u Zagrebu ima jako puno kiše i magle tako da nije niti realno da se saborski zastupnik vozi biciklom na posao.
Kad bicikl uđe među narod kao u Danskoj onda se i predsjednik vlade možda doveze na biciklu na Markov trg. Dakle popularnost ne diže vožnja biciklom na posao.
Da si u mogućnosti da “proguraš” jedan novi zakon u RH a koji se tiče sporta i sportske rekreacije koji bi to zakon bio?
Nemam mogućnosti za provedbu ikakvih zakona, ali mislim da je u Hrvatskoj veliki problem miješanje hoby sportaša u vrhunske sportaše neovisno o kojem se sportu radilo. Nema razlike između olimpijskog pobjednika i rel prosječnog sportaša u sportu i disciplini s minimalnom konkurencijom. Oba su vrhunski 1. Ktg. i to treba promjenit. Mislim da se društvo treba više posvetiti rekreaciji nego vrhunskom sportu, odnosno više ulagati u javno dostupne sportske objekte (Zadar je dobar primjer).
Kad bih mogao sport bih prebacio pod nadležnost ministarstva obrane (tako je u Austriji), a rekreaciju u socijalnu skrb, mislim da sport s ministarstvom kulture a i znanosti nema prevelike veze.
Kako bi od 1-5 ocijenio trenutnu popularnost Ironmana u Svijetu?
3, ako Ironman uspoređujemo s megapopularnim sportovima tipa nogomet i sl.
Kako bi od 1-5 ocijenio trenutnu popularnost Ironmana u HR?
1 jer u Zagrebu ima cca 10-12000 registriranih nogometaša, a IM 10-ak.
Postoji li regija ili grad u HR koji je po tvojim kriterijima najidealniji za život i rad jednog aktivnog Ironmana?
Definitivno relacija Zadar – Šibenik. Izvrsna klima, dostupnost bazena, mora, atletske staze, teretane i beskrajne solidne ceste.
U javnosti se čuju oprečni stavovi i razmišljanja. Neki govore da dugotrajni napori štete ljudskom zdravlju, a neki da upravo to pridonosi kvalitetnom i dugom životu. Da li je Ironman po tvojim razmišljanjima i iskustvu zdrav za ljudsko tijelo i postoji li granica koja se ne smije prijeći?
Mislim da Ironman ne šteti zdravlju, dapače mislim da podiže kvalitetu života. Ozljede s obzirom na reativno nizak intenzitet su minimalne. Ironman možda stvara previše ovisnosti, ali to je druga tema.
